ŽUPA ROĐENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

MITROVAC

MITROVAC: nalazi se sjeverozapadno od Kutjeva pod Krndijom. Prije dolaska Turaka to se selo zvalo Tomaševac. U stvari, u nekadašnjem mitrovačkom ataru bila su dva sela: Mitrovac i Tomaševo. Ta su se mjesta tijekom povijesti naizmjence naseljavala ili raseljavala sve dok se Hrvati iz siromašnijeg Tomaševa nisu preselili u bogatiji Mitrovac u opustošene ili napuštene muslimanske kuće.u selu je postojao samo zvonik, a 2000 godine je dograđena kapela sv. Leonarda.

VENJE

Selo pod Krndijom. Ima kapelu sv. Ivana. Selo se spominje prvi puta 1697. Za Turaka nastanjeni su ovdje Hrvati, ali oni nestaju prelaskom muslimana u Bosnu. Ipak, poslije drugog svijetskog rata ima još uvijek 32 potomka starosjedilaca, a 172 potomka doseljenika.

BEKTEŽ

Nalazi se na cesti Požega-Našice. Selo je u 14. st. pripadalo feudalnim gospodarima: Ilijićima, Abramovićima i Lovrićima, a u 15. st. gospoštiji Gra¬dište, koje je prije Turaka bilo trgovište i imalo svoju tvrđavu. Tu se spominju i dva sela: Šimunovci i Draga-lovci. Današnji naziv sela u starijem Izvorniku (Bekte-že) potječe od islamiziranih Hrvata, dakle za Turaka. U 17. st. oni odlaze u Bosnu, a na njihovo mjesto dolaz Hrvati iz drugih krajeva. Danas je Bektež katoličko mjesto sa crkvom, koja je posvećena Imenu isusovu. U Bektežu živi oko 380 žitelja u 125 obitelji. Ovo su samo približni podaci, a točne ćemo objaviti nakon popisa stanovništva i popunjavanja župske kartoteke. U Bektežu se još kao drugi blagdan slavi Sv. Juraj. U 2010 godini crkva u Bektežu je dobila i novi crijep, te dva vitraja u svetištu koja prikazuju bl. Alojzija Stepinca i bl. Ivana Mertza. Vitraje je izradio atelje Stanišić iz Sombora.

KULA

Je mjesto na cesti Požega-Našice,a spominje se prvi put 1312. Bila je plemićki posjed. Naselje se tada zvalo Sv. Đurađ, a imalo je i istoimenu crkvu, koju su razrušili Turci i od njenog materijala načinili kulu. Za Turaka je tu živjelo hrvatsko stanovništvo, koje se 1764. sasvim iselilo u selo Bektež. Jedino se stara obitelj Gašić održala. Namjesto Hrvata dolaze Nijemci koji naselje nazovu Josefsfeld po Josipu II. Nakon Nijemaca 1945. mjesto naseljavaju Hrvati i Srbi.Nemačka crkva posvećena sv. Jurju je do temelja srušena.Godine 1992 pod pritiskom srba-četnika dolazi do zamjene stanovništva i srbi odlaze a selo naseljavaju hrvati iz srijema iz Hrtkovaca. 1997 godine započinje gradnja nove crkve posvećene sv. Petru.Ctkva još nije upotpunosti dovršena ni blagoslovljena.

TOMINOVAC

Selo sjeverno od ceste Požega-Kutjevo. Ruševine crkve svjedoče da je mjesto postojalo još 1690. godine. Hrvati starosjedioci su nestali za Turaka, počinju ga naseljavati Srbi, ali se ni oni dugo ne zadržavaju. Dolaze Česi, Slovaci i Nijemci a i Srbi. U blizini je bilo i selo Visoče koje je 1702. opustošeno i nije se više obnavljalo. Selo ima kapelu Bezgrešnog začeća.

POREČ

Stariji je naziv Porečje. Nalazi se južno od ceste Požega-Našice, u istočnom dijelu Požeške kotline. I to je bio posjed gradišćanske gospoštije. Hrvati za Turaka nestaju, naseljavaju se Srbi, ali i oni izumiru, pa se naseljavaju, kao i u Kuli, Nijemci. Tada se mjesto zove Josefsdorf, Nijemci ga napuštaju 1944. pa dolaze Hrvati i Srbi. Godine 1992 zbog ratnih neprilika u BIH u poreč se naseljava jedna grupa hrvata iz Bosne. U selu je postojala kapela koja je urušena 80 tih godina prošlog stoljeća, a sada se povremeno sluše mise u staroj školi.

CIGLENIK

Nedaleko od željezničke pruge Pleternica-Našice. Prije Turaka mjesto se zvalo Bogdanci. U 15. st. se Ciglenik spominje u gospoštiji Gradište. I ovdje se odigrao sličan proces kao i u drugim mjestima koja leže u Požeškoj kotlini. Hrvatsko stanovništvo se islamiziralo za Turaka, a nakon njihova odlaska, odlazi i ono u Bosnu, pa je selo opustjelo, da bi se koloniziralo Srbima, a kasnije Nijemcima koje su nakon drugog svjetskog rata zamijenili Srbi. Godine 1992 dolazi određeni broj žitelja iz bosanske Posavine i na groblju su sazidali kapelu sv.Ivana Krstitelja koja služi kao mrtvačnica i povremeno se služe sv. Mise.

KAPELA Sv. JOSIPA

Nedaleko od crkve nalazi se kapela sv. Josipa, Nju su vjerovatno napravili isusovci po dolasku u Kutjevo, kako bi im služila dok se obnavljala stara cistercitska crkva koja je za vrijeme turaka jako ruinirana. Kapela je ponovno obnovljene 2011 godine.

KAPELA Sv. MARKA

Na groblju sv. Marka koje se nalazi na križanju puteva Kutjevo, Bektež i Ferovac postoji kapela sv. Marka koja je služila jedno vrijeme kao mrtvačnica. Kada je napravljena nema točnih podataka ali u spomenici župe iz 1926 godine se spominju kapele u Kutjevu koje treba obnoviti radi dotrajalosti, a među njima je i sv. Marka. Godine 2013. je kapela malo oobnovljena, te su obnovljeni i grobovi dvojice kutjevačkih župnika Josipa Kraljevića I Mirka Messnera.

KAPELA POHOĐENJA B.D.M.

Predvečer 4. srpnja 1925. u Kutjevu se odvila proslava tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva bakljadom i patriotskim govorom ljekarnika Nikole Badovinca, koji je tom prigodom napomenuo kutjevčanima da im je dužnost na mjestu stare župne crkve podići dostojan spomenik. Kutjevčani su na istome mjestu, cesti prema Orahovici gdje je stajao drveni križ označujući ono sveto mjesto mnogih čudesa zagovorom B.D.M., sagradili lijepu kapelicu Pohođenja B.D.M. u spomen tisućugodišnjice hrvatskoga kraljevstva u obliku osmerokuta. Nastojanjem g. Badovinca za kapelu je pribavljena kopija slike Poheđenje Blažene Djevice Marije od Josepha von Führich. Obrtnici, radnici i mještani su se pri izgradnji, potaknuti gorljivošću g. Badovinca, natjecali da kapelica bude što ljepša i brže izgrađena. Spomenica kutjevačke župe svjedoči da je prigodom izgradnje kapelice utrošeno 14.986 dinara, što su podmirili prinosi župljana i okolnih župa Vetova i Požeških Sesveta te dviju predstava koje su tom prilikom organizirane. Kapelicu je 18. listopada 1925. blagoslovio, uz sudjelovanje društava Kutjeva, mnoštva naroda i asistenciju domaćega župnika, požeški župnik i prepošt kanoničkoga kaptola Teodor pl. Kraljević.