Kutjevački župnici

Svjetovni župnici se spominju od vremena isusovaca koji su zamijenili u Kutjevu franjevce.

Prvi se zvao Jakov MAVRAČIĆ a bio je župnik u staroj kutjevačkoj crkvi od 1698-1712.

Nakon ovog župnika bilo je nekoliko svećenika na mjestu upravitelja župe, a nakon Marina Stukića postaje 1722. župnikom Josip MAUROVIĆ od kojeg je duže bio župnik u Kutjevu jedino Mirko Messner koji je umro 1971. godine. Naime, MAUROVIĆ je župnikovao punih 37 godina, sve do 1759.

Mijo MARADIN bio je župnik do 1778. Bio je promicatelj Gospina štovanja i njezine je zagovore upisivao u župsku spomenicu. Prenio je groblje na današnje mjesto.

Marijan ĐUKIĆ, 1778-1812. U njegovo vrijeme dolaze Nijemci kao kolonisti pod utjecajem politike Josipa II. Nijemci katolici su naselili Kulu i Poreč. U Kuli je bila kapela sv. Đurđa po kojoj se zvalo i samo mjesto prije dolaska Nijemaca. Za Đukićeva župnikovanja 1800. godine posvetio je župnu crkvu biskup Maksimilijan Vrhovac.

Mirko RADANOVIĆ 1812-1813.

Franjo ŽIRČIĆ, 1812-1823. Nekad je bio pavlin, a nakon raspuštanja reda, postaje svjetovnim svećenikom. Bio je učen  čovjek, dekan i predsjednik požeške konzistorije kamo je i otišao za župnika, nakon čega je imenovan zagrebačkim kanonikom, ali je ubrzo umro.

Ivan Ev. SEKULIĆ 1823-1824.

Josip ŠROT,  1825-1831. Bio je biskup u Zagrebu,  kamo je otišao iz Kutjeva za profesora akademije. Istakao se za bana Jelačića u narodnom pokretu.

Đuro MUZLER, 1831-1833.  Došao je poslije Šrota, a bio je rodom iz Kule. Kasnije postao u Zagrebu kanonikom.

Stjepan BRKIĆ od 1833-1837.

Fabijan PIKIJA 183z-1839. Za njega dolaze u Ciglenik prvi Nijemci.

Ernest FILETIĆ, 1839-1865. Bio je dekan požeškog dekanata, a u Varaždinu kanonik  gdje i umire. U njegovo vrijeme u Selo Tominovac 1847. doselio je  prvi Nijemac.

Karlo ŠLISER, 1865-1867, bio je rodom iz Požege.

Ivan Ev. TURK, 1867-1868.

Josip KRALJEVIĆ, 1868-1883. Potječe iz Drage kod Stražemana od plemenitaša Kraljevićevih od kojih potječe i naš slikar Kraljević. Bio je skroman i nije se isticao podrijetlom. Pokopan je u Kutjevu.

Matija BUŠIĆ, fanjevac 1883-1883.

Pajo KREMPLER, 1883-1912. Bio je učen čovjek. Pisao je gospodarske knjige. Za njega se 1892. doselio prvi Čeh u Tominovac.

Stjepan LESNI, 1912-1918. Rodom je iz Požege. Borio se protiv mađarizacije. Trudio se oko oživljavanja vjerskog života. Osniva vjerska društva, sabire oko sebe laičku inteligenciju, zadojen je idejama hrvatskog katoličkog pokreta. Za proštenja na Malu Gospu organizirao bi prave narodne zborove.

Za vrijeme prvog svjetskog rata bilo je teško župnikova-ti, napose kada je rat završio a počeo »zeleni kadar«. Dvorac baruna Turkovića je zapaljen, a i muzej narodnih rukotvorina koji je bio u njemu. U župnom stanu je bilo sijelo Hrvatske seljačke udruge pa je tamo došlo do provale. Nakon toga je župnik napustio župu i otišao k sestrama milosrdnicama gdje je 1 942. umro u Lovrečini gradu.

Njegov kapelan dr. Aleksandar Gash, također Požežanin, dijelio je sudbinu svoga principala i zajedno s njim e napustio Kutjevo. Bio je veoma učen čovjek. Doktorirao je u Francuskoj, bio je etnolog svjetskog glasa profesor teologije u Zagrebu. Umro je u Zagrebu, a pokopan je u Požegi.

Stjepan TOPOLČIĆ, 1919-1924.

Luka PARTAŠ, (1924-1928) došao je nakon višegodišnjeg kapelanovanja u Požegi za kutjevačkog župnika tragično je završio od ruke zločinca i bačen u Savu gdje je pronađeno njegovo tijelo.

Mirko MESSNER POŽEŽANIN, bio je župnik kutjevački od 1928. pa sve do 1971. U dužini župnikovanja na jednom mjestu nije ga do sada nitko pretekao. Bio je i začasni kanonik. Rođen je u Požegi. Otac mu je bio gradski učitelj. Potječe od druge supruge svoga oca, jer mu je prva žena umrla, ali nova supruga je prigrlila djecu iz prvog očeva braka kao svoju. U tom braku je imala još četvoro djece, upravo onoliko koliko je Mirkov otac imao i s prvom ženom. Uskoro je Mirkova majka ostala udovicom, ali se zdušno brinula za brojnu djecu. Župnik Messner se teško školovao, a zaređen je bio 1916, dakle za rata, tako da je primiciju služio u sjemenišnoj kapeli. Bio je kapelanom u Starom Petrovom Selu, Novoj Gradiški i vjeroučiteljem u Đurđevcu. 1928. dolazio u Brestovac za župnika na zamolbu samih mještana. Tu mu umre majka. U toj je župi bilo teško pastoralno raditi, ali župnik je sve ubrzo svladao svojom Ijubaznošću i dobrom voljom. Zavolješe ga svi i vjerski se život obnovio. Nakon Partaša, Turkovići kao kolatori ponudiše Messneru kutjevačku župu koja bijaše zapuštena. Trebalo je početi sve iznova. Revno se održavao vjeronauk u školama, a župnik je obnovio i Gospino proštenište. Narod ga je zavolio. Odgojio je i dva svećenika: Antuna Frimla, župnika u Zagrebu i Daru Benića, posljednjeg mladomisnika iz kutjevačke župe do sada. Podigao je i kapele u Bektežu i u Venju, a i u Kutjevu na mjestu nekadašnje crkve. Više je puta obnavljao crkvu i kapele. Za njegova župnikovanja obavljen je okup patronata i provedena je agrarna reforma na župskom posjedu. Bavio se voćarstvom i vinogradarstvom  te bio  aktivan u vatrogasnom društvu. I za ovog rata ostao je uz svoj narod, branio je pravoslavnu braću od progona, a spasio je i pravoslavnu crkvu u Gradištu, što je spominjao u oproštajnom govoru nad njegovim grobom upravitelj manastira Duzluk o. Milutin Amidžić. Na ispraćaju župnika Messnera bilo je cijelo mjesto, a i mnogi žitelji iz okolice. Nije na ulici bilo prometa, sve je bilo tiho i dostojanstveno mirno. Od pokojnika se oprostio pomoćni biskup zagrebački, monsinjor Mijo Škvorc, a govorili su još i bivši požeški župnik Franjo Pipinić i poznati požeški katolički kulturni radnik i književnik dr. Đuro Kuntarić.

Stjepan ŠANTEK  župnik od 1971.-2001 Došao je u Kutjevo za kapelana 1968. Nakon Messnerove smrti preuzeo je upravu župe, pripremajući se za župnika još za svog kapelanovanja. Župnik Šantek  potječe iz Hrvatskog zagorja iz mjesta Strmec, župa Remetinec, a općina Novi Marof. Primiciju je imao 1964. Bio je kapelan u Radoboju od kuda je došao u Kutjevo. 1968. još kao kapelan, Šantek je osnovao mješoviti pjevački zbor sastavljen od djece osnovnoškolskog uzrasta, obnavljajući se svake godine novim pjevačima. Zbor je posvećen sv. Maloj Tereziji koja se veoma štuje u župi iz koje potječe župnik Šantek. Godine 1971. postaje župnikom u Kutjevu. Tijekom višegodišnjih nastojanja uz pomoć župljana obnovljena je crkva izvana i iznutra, a uređen je i župni stan koji danas služi za suvremene pastoralne potrebe. Obnovljene su i mnoge kapele u samom mjestu i u filijalama. 1980. obnovljena je i kapela u čast 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva podignuta još 1925. Te je godine Vinarija Kutjevo temeljito obnovila sjeverni zid crkve, a u povodu otvorenja novog podruma. Župnik je temeljito obnovio i župni vinograd, zasadio ga plemenitim lozama graševine, merlota, crnog i sivog burgundca, traminca, rizvanca, portugisca i zlatne rigole, tako da snabdijeva mnoge župnike izvrsnim misnim vinom. Pastoralni je rad veoma intenzivan.

Nedjeljko ANDROŠ, privremeni upravitelj župe od 2001 do 2002.

Mate RUKAVINA, 2002 do 2010. Rođen u Bučju 1962. godine.

Marian ĐUKIĆ od 2010 do … Rođen je 10. lipnja 1954. godine u Domaljevcu u obitelji oca Mate Djukića i majke Kate rođene Lučić. Školovao se u Domaljevcu, Dječačkom sjemeništu Paulinum u Subotici i u Đakovu. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1979-godine u Starom Žedniku kod Subotice. Od 1979- do 1980. godine bio je kapelan u Župi Sv. Terezije (katedrala) u Subotici. Kapelanom u Bačkom Monoštoru bio je od 1980. do 1984. godine. Župnikom u Đurđinu bio je od 1984. do 1992. godine. Tada zbog ratnih okolnosti dolazi u Končanicu, gdje je 20. prosinca 1992. godine imenovan župnikom. Tu je ostao do 1996. godine kada je imenovan župnikom u Dežanovcu kod Daruvara gdje je ostao do 18. kolovoza 2000. godine. Tada je imenovan župnikom u Davoru. U Davoru je 2005. godine uredio župnu crkvu iznutra i preuredio njezino svetište, a 2006/2007. sagradio je novu ogradu oko crkve. Nakon što su općinske vlasti otkazale gostoprimstvo časnim sestrama u svom prostoru 2007. je preuređena i dograđena gospodarska zgrada za stan časnih sestara.
Od veljače 2002. godine, nakon smrti Pere Anića (umro 31. siječnja 2002. u novogradiškoj bolnici), svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, upravitelja orubičke župe, upravljao je Djukić i župom u Orubici. Nedjeljom su Orubičani imali redovitu misu, a u radne dane »za prve petke« i subotom. Marijan Djukić privremeno je upravljao Župom Orubica od 31- svibnja 2007. do 11. kolovoza2007, kada je za župnika došao vlč. Milivoj Knežević. Župnikom u Davoru ostaje sve do kolovoza 2010. a od kolovoza 2010. postaje župnik u Kutjevu.