Štovanje Gospe u Kutjevu

DSC_08100Još iz turskih vremena postoji predaja o čudotvornoj slici Majke Božje Kutjevske. Tako je sačuvana legenda da je drvena crkva u Kutjevu ostala i za velikih požara i puštošenja. Svaki onaj tko bi se usudio dirnuti u čudotvornu sliku Majke Božje, bivao je kažnjen.
Tako postoji u narodu predaja o nekom Turčinu koji se toliko osilio da je na konju ušao u crkvu i pokušao zasjeći sabljom sliku, ali su oboje, i konjanik i njegov konj na mjestu pali mrtvi. Turci prestrašeni ne usudiše se više dirati svetinju, da ih slična kazna Božja ne zadesi.Taj je čudesni događaj opisan i u zbirci pjesama Velimira Deželića – Kraljici Hrvata pjesme.
Mijo Vranić, vjernik i veliki štovatelj Gospe, obolio je u 70. godini života. Kada je osjetio da mu se bliži kraj, počne zaklinjati svoje mještane da ne zapuste Gospino proštenište. Uz prisutnost svjedoka dao je zabilježiti ovaj događaj u zapisnik. Kada us isusovci preuzeli župu, premjestili su Gospinu sliku iz stare u novu koji bijahu sazidali. Namjeravali su je odnijeti u Požegu da bi se štovanje proširilo. Slika je pocrnila i nije joj se vratila prvotna boja sve dok nije odnesena na staro mjesto.

U spomenici su zabilježena i mnoga ozdravljenja koja su se dogosila zahvaljujući zagovoru Gospe u Kutjevu.

1760. po zagovoru Gospe ozdravila je majka brojne djece o kojima se brinula kao samohrana majka.

1762. godine vladala je u požeškom kraju goveđa kuga. U Jakšiću jednom seljaku obole tri krave i četiri vola. Strahujući za svoju budućnost, utječe se zagovoru Majci Božjoj, obećavši dar od jedne svijeće, vrijedne jednu forintu. Tek što se utekao zagovoru, marva ustade i počne jesti. Sav sretan posjeti Gospu Kutjevačku, donesavši veliku svijeću.

1765. godine ozdravio je neki teški bolesnik od kojega su liječnici digli ruke. Ustao je iz postelje, obukao svečano odijelo i otišao Gospi u crkvu. Nakon predane molitve Gospi i on ozdravi.

1766. ozdravila je na Gospin zagovor neka teško bolesna žena iz Kaptola koja je zatražila da je odnesu Gospi u Kutjevo. „Nosite me k Mariji u Kutjevo- tako vikaše bez prestanka, dok ne zapregoše, nju na kola spremiše i u Kutjevo Povezoše. Tu pozovu zvonara da otvori crkvu. Unesoše ju, te snjom nekoliko puta okružoše oko oltara Djevice Marije. Bolesnica im na rukama ili zaspi ili se onesvjesti. A oni preplašeni misliše, sad će umrijeti. Brže je opet spremiše na kola te je odvezoše kući. Bolesnica je kraj svega toga tvrdo spavala do drugog dana. Sada se probudi, kao da nije bila bolesna i pođe zajedno s muže Gospi u Kutjevo, da joj zahvali za veliku milost. To je kasnije svakom rado pripovijedala moleći da se sastavi pisano svjedočanstvo kao spomen na taj događaj.

U svibnju 1865. obolio je jedan muškarac. Šest je dana bolovao, te su mu liječnici poručili da za njega nema više pomoći, već da će ubrzo umrijeti. Vidjevši da se nalazi u beznadnoj situaciji otišao je tražiti zagovor Gospe u Kutjevu. Prisustvovao je sv. misi u Kutjevu, te je bez lijeka ozdravio i vratio se kući.
I danas u suvremeno doba, pobožni se narod utječe svojoj Gospi u Kutjevo. Gospa štiti svoj narod u svim prilikama. Čudesa koja se dogode po njezinom zagovoru ne zapisuju se više kao u staro vrijeme. Međutim pojedinci su i dalje svjedoci majčinske zaštite Gospe u Kutjevu.