Uz današnju svetkovinu

Navještenje Gospodinovo – Blagovijest

  1. ožujka 2020.

Evanđelje po Luki 1, 26-38

U ono vrijeme: ²⁶ posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret ²⁷ k djevici zaručenoj  s mužem koji se zvao Josip iz Doma Davidova; a djevica se zvala Marija. ²⁸ Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« ²⁹ Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. ³⁰ No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. ³¹ Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, ³³ i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

³⁴ Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« ³⁵ Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. ³⁶ A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. ³⁷ Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

³⁸ Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Ključ čitanja ovog evanđeoskog ulomka je autobiografija: Luka, brižljivi kroničar i pozorni slušatelj protagonista, po svemu je sudeći, u evanđeosku poruku uobličio povjerljive informacije dobivene od Marije.

Jedna se bitna značajka ističe u razgovoru između Boga – posredstvom anđela Gabriela – i nazaretske djevojke: živi odnos između božanskog i ljudskog. Taj se odnos raspliće kao tijek u kojem se ponuda s visina malo pomalo rasvjetljuje, jer glasnik poštuje postupnost kojom osoba poput jedne nazaretske djevojke može razumjeti neočekivani naum kakav je bio mesijansko majčinstvo, koji se kosio s njezinim trenutnim životom u djevičanstvu. Ljudska osoba – Marija, djevičanska Josipova zaručnica – u taj se tijek uključuje i u nj postupno ulazi, svjesna poruke koju od nje zahtijeva da svoj osobni životni projekt stavi u drugi plan. Potpis na snažni odnos između Marije i Boga stavljen je njezinom raspoloživošću »Evo službenice Gospodnje« (r. 38).

Molitva

Sveta Marijo, ponizna službenice Gospodnja, slavna majko Kristova, zdravo! Djevice vjerna, sveta utrobo u kojoj je prebivala Riječ, nauči nas da budemo poučljivi glasu Duha Svetoga; da živimo u slušanju Božje Riječi, pozorni na njezine poticaje u dubini srca, budni za njezina očitovanja u životu braće, u povijesnim događajima, u uzdisanju i klicanju stvorenog svijeta.

Djevice, slušateljice i moliteljice, primi molitvu svojih slugu.